Tabak

Duhan u Hrvatskoj prije nego u ostatku Europe

Milan Glibota, povjesničar i predsjednik ogranka Matice Hrvatske u Imotskom došao je, proučavajući arhivske zapise iz vremena turske vlasti u Imotskome, do zanimljivih otkrića. Prema "tefterima", uzgoj duhana je u tom kraju bio već ozbiljna gospodarska grana 1520. godine. Iz toga potječu zapisi u kojima se spominje uzgoj duhana. U selu Prološcu, u turskim katastarskim popisima zabilježeno je da se pod tom kulturom nalazi 176 akči, a u susjednom selu Postranju 20 akči. Da je tu bilo riječi o ozbiljnom uzgoju, s gospodarskom vrijednošću svjedoče dokumenti iz kojih je razvidno da je na dotični uzgoj bio udaren i porez, zato su se i podaci o uzgoju duhana vodili precizno.

Mlečani protiv šverca

Prof. Glibota iznio je svoja istraživanja u "Imotskim novinama" u sklopu općeg zanimanja za duhan koje je, kao i obično, bilo posljedica njegovog sve većeg proskribiranja. Cilj mu je bio dokazati da se duhan u Imotskoj krajini uzgaja mnogo ranije od službeno prihvaćene 1884. godine. U tu je svrhu prvo pregledao mletačke arhive u kojima stoji da su vlasti te Republike 1727. uspostavile službu koja je suzbijala šverc duhana, a 1789. su zabranile sadnju koja nije bila pod državnim nadzorom i monopolom. No da bi došao do početka same sadnje ove biljke, morao je istražiti i arhive iz turskoga razdoblja što je i dovelo do gore spomenutog okrića.

Glibotino okriće je, poput još ponekih u povijesti i drugim znanostima, zapravo postiglo i previše. Iz podataka koje je otkrio vidi se da duhan u imotske krajeve nije stigao prije nešto više od stotinu godina nego puno ranije ali je time ponovno otvorena Pandorina kutija pitanja o stvarnom "otkriću" Amerike i autorstvu tog važnog zemljopisnoga čina. Jer, u njegovim je istraživanjima najspornija godina. Te davne 1520.-te se u Europi još nije uzgajao duhan. Jedva da je bio i poznat. Premda se pretpostavlja da je već Kolumbo donio tu biljku na stari kontinent, njena šira uporaba i zlouporaba započela je tek u drugoj polovici šesnaestog stoljeća. Ako su Imoćani sadili duhan u to doba, a očito je da jesu, kome su ga prodavali? A da su ga prodavali, jasno je, opet, iz turskih poreznih "teftera", jer porez ima smisla udarati jedino na robu koja se može prodati.

Kukuruzni put

Priča o imotskom duhanu, međutim, uklapa se u još neke nezgodne teorije o putovima različitih biljnih kultivara. Primjerice, pitanje o početku uzgoja kukuruza u sjevernoafričkim područjima još uvijek je prilično dvojbeno. Točnije, prema nekim povjesničarima kukuruz se u tim područjima uzgajao još u dvanaestom stoljeću, premda mu je domovina također Amerika, a isto tako su prvi europski putnici javljali o kukuruzu kao novosti kad su stizali u krajeve preko Atlantika. Ipak, kukuruz je i danas toliko udomaćen u čitavoj Africi, a bio je i u vrijeme prvih afričkih istaživača, te je teško s punom točnošću kazati kad je, a samim time i kako, stigao na "crni kontinent".

Jesu li Europljani i drugi narodi staroga svijeta više puta "otkrivali" Ameriku? To pitanje je sve manje fantastična priča, a sve više predmet istraživanja ozbiljne znanosti. Dugo godina su priče o vikinškom dolasku u Sjevernu Ameriku bile smatrane legendama. Stoljećima su u "Sagu o Eriku Crvenom" i "Sagu o Grenlanderu" vjerovali smo ljudi na Islandu i u Norveškoj. Te narodne predaje, stare već više od jednoga tisućljeća opisuju putovanje vikinških pomoraca i pustolova u područja južno od Grenlanda i tri zemlje na koje su pristajali. Na jednu od njih koju su nazvali "Vinlandom" su se i naselili. Vikinška naseobina u Sjevernoj Americi potrajala je nešto više od jednoga stoljeća, a onda se ugasila.

Norveški Schliemann

Tako su tvrdile predaje, a onda je prije četrdesetak godina norveški arheolog Inge Holstad pronašao vikinšku nasobinu s artefaktima i ostacima nastambi koja je u potpunosti odgovarala pripovijesti iz starih saga. Priča o Schliemannu se još jednom ponovila, ovaj put na drugom kontinentu. Danas nitko više ne dvoji o vikinškom naseljavanju Amerike, a sve su glasniji i Irci koji tvrde da su oni u Novi Svijet stigli barem dva stoljeća ranije kao misionari u svojim "koraklima".

Irci svoje tvrdnje potkrjepljuju, između ostalog, i samim vikinškim predanjima. Naime, u sagama o Eriku Crvenom i Grenlanderu spominje se kako su u toj novoj zemlji na koju su se iskrcali osim domorodaca, odnosno Indijanaca koji se u vikinškim tekstovima nazivaju "Skaerlinge" zatekli i bijele ljude koji nose štapove i glasno pjevaju koje su nazvilai "Hvirtamanna", a zemlju koju su nasljevalai, jugozapadno od Vinlanda - "Hvirtaland". Vikinzi o ovome nisu previše govorili pa su istraživači stekli dojam da oni to opisuju kao nešto što im je već i otprije poznato.

I dok Irci sasvim otvoreno prisvajaju zemlju Hvirta kao svoju prekomorsku utjecajnu sferu, u Hrvatskoj se tek jako mali broj istraživača usuđuje izjašnjavati o ovoj škakljivoj temi. Premda spominjanje Hrvata na prostorima sjeverne i južne Amerike nije tako rijetko i premda ga se ne može dokazati strogo znanstvenim metodama, na njega upućuje s vremenom sve više indicija. Slučaj prvog engleskog naseljavanja u Virginiji koje je propalo ostavilo je stoga trag koji je također poznatiji na Zapadu negoli kod nas. Nestali engleski kolonisti ostavili su za sobom samo dva zapisa u kori drveta od kojih je jedan bio "Croatan", a drugi "Cro". Zahvaljujući pomnoj brigi Amerikanaca za vlastitu kratku povijest, ovaj detalj je postao dovoljno poznat, premda ga se nitko nije potrudio previše objasniti. Također tek su se rijetki sjetili da susjedno indijansko pleme Powhatan, treba samo malo prilagoditi da bi se dobila sasvim jasna riječ - pohvatan(i), a k tome žive na rijeki Potomac, a među njima su europski posjetitelji zabilježili i ime koje su zapisali kao Domagay.

Duhan, bunika, koka...

Naravno, sve to mogu biti igre i hirovi slučajnosti. Premetanjem slova i samoglasnika može se, reći će skeptični, sve i svašta dokazati. No u slučaju prekoceanskih putovanja u srednjem vijeku ili i ranije, često se javljaju kojekakve nelogičnosti u odnosu na prevladavajuće teorije. Duhan tu često igra važnu ulogu, kao u slučaju kad je pronalažen u egipatskim mumijama. I o tome se znade već više desetljeća iako ta saznanja nisu nimalo utjecala na promišljanje povijesti drevnoga Egipta. Posebice kad se osim duhana u mumificiranim ostatcima našlo i tragove lišća koke. Nazočnost duhana pokušala se objasniti bunikom, koja spada u istu obitelj s duhanom pa se pretpostavljalo da je ona uzrokovala reakciju koja podsjeća na duhan, no koka niti išta slično njoj nikad nije raslo na prostorima staroga svijeta. Dr. Svetlana Balabanova pisala je u više navrata o toj pojavi u relevantnim njemačkim i međunarodnim znanstvenim časopisima iznoseći da su metode koje je primijenila tijekom analize povjesnih ostataka, najnovija dostignuća suvremene forenzike, jednake onima koje se prihvaćaju kao relevantan dokaz na svim sudovima. No, na sudu povijesti ovi su dokazi ostali bez odjeka.

Jesu li postojale veze između sjevernoafričke obale i nasuprotne obale Atlantika? Jesu li u tom još neotkrivenome pomorskom prometu određenu ulogu igrali i hrvatski ili makar njihovi preci? Ono što se koliko toliko pouzdano zna, to je da su tijekom srednjeg vijeka, poglavito 11. i 12. stoljeća mnogi hrvatski pomorci bili u arapskoj službi. U Palermu je postojala posebna gradska četvrt u kojoj su živjeli i u kojoj su arapski putopisci posebno opisivali izrazito lijepu džamiju. Pomorci iz Dalmacije igrali su značajnu ulogu i na brodovima Kordboskoga kalifata, no svi su ti podaci u Hrvatskoj danas skoro na sasvim nepoznati, a arapski izvori koji su izuzetno bogati i to upravo u onome razdoblju koje je kod nas prilično nerazjašnjeno i više su nego bogati. Samo što su pisani na arapskom.

U cijelu tu priču uklapaju se i do danas neobjašnjene karte turskih kratografa, također uglavnom s početka šesnaestoga stoljeća. Najpoznatije su ali ne i jedine one kartografa Pirija Reisa na kojemu su jako precizno ucrtane obale ne samo obaju Amerika, nego i djelovi Antarktika. Na nekima se, pak, vidi obala Aljakse, ponekad čak spojena s Azijskim kopnom, kako je prema geolozima, nekad i bila. Istovremeno je europska kartogradija bila tek u povojima, kasneći za tim turskim crtačima barem pola stoljeća.

 

Coca and tobacco found in ancient Egyptian mummies
Is this the ultimate evidence of transoceanic voyages 5,000 years ago?

What if the ancient Egyptian civilization was much more advanced than we’ve ever imagined? After all, they are the rightful owners of some of the most impressive ancient structures on the surface of the planet.

Is it hard to believe they could have constructed powerful vessels that would have allowed them to travel to other continents?

According to DNA analysis performed on ancient Egyptian mummies, this may not be just ‘another crazy conspiracy.’

Dr. Svetla Balabanova was left in total disbelief when she saw the results of her own analyzes.

The prestigious German medical examiner had been commissioned to analyze several mummies looking for traces of drug use in the rulers of ancient Egypt.

What she found was considered to be a history changer.

After analyzing several ancient Egyptian mummies, the researchers discovered the presence of high levels of cocaine, nicotine, and tetrahydrocannabinol in bodies that were preserved for thousands of years.

With scientific rigor, Dr. Balabanova repeated the tests several times and sent samples to other laboratories for independent testing. All successive analyzes confirmed the initial results.

Ancient Egyptian mummies had high levels of cocaine, nicotine, and tetrahydrocannabinol. But where did the ancient Egyptians obtain the products from?

Despite finding evidence, the scientific community remained skeptical, accusing the researchers who had made the discovery of incompetence. They began by stating that the mummies were false until they were proven to be authentic. Then they went on to argue that they were contaminated until it was shown that it is impossible to contaminate the inner stem of a hair.

They then claimed that the experiments were not reproducible until an independent group of experts found traces of cocaine and nicotine in other Egyptian mummies in a British museum. Finally, they ended up defending the indefensible: that tobacco and coca did not come from South America but rather were very rare varieties of African origin.

But no evidence of coca or tobacco cultivation was ever found in Africa, Europe or Asia before the time of Christopher Columbus.

What the mummies tell us is an intolerable story for history as we have learned in school.

Coca and tobacco are undoubtedly originating in South America.

The Egyptians apparently had the ability to build the Pyramid but did not have sufficient naval skills to cross the Atlantic Ocean.

How can we explain these controversial results?

Is it possible that the Ancient Egyptians traveled somehow to the American continent thousands of years ago?

Or could this be evidence enough that a highly advanced civilization existed on Earth thousands of years ago? A civilization that had knowledge and technologies that neither the Egyptians nor the Greeks nor the Romans had at that time?

Whatever it may have been, many authors agree that this is irrefutable proof that the ancient Egyptians had contact with products that originated halfway around the globe; on the American Continent.

 

Kokain i nikotin u egipatskim mumijama

 

Croatoan Indijanci

Croatoan Indijanci (Croatan Indians, 'Hrvatski Indijanci', Lumbee). - Narod tajanstvenog porijekla danas nastanjen u Sjevernoj Karolini u okruzima Robeson, Hoke, Scotland, i Cumberland.

Riječ 'Croatan' veoma je popularna u Sjevernoj Karolini.

-Postoji više teorija o njihovom porijeklu, najpopularnija je ona da su potomci Hatteras Indijanaca i kolonista (njih oko 120; među njima je navodno bilo i dubrovačkih pomoraca) koji su se 1587. naselili na otoku Roanoak. Otok leži pred obalom Sjeverne Karoline. Naselje u kojem su živjeli nazvano je 'Lost Colony' (Izgubljena kolonija) jer su stanovnici netragom nestali, vjerojatno su se priključili Indijancima i otišli. Mnogi današnji Lumbee imaju ista prezimena kao i nestali kolonisti. Prema Adolph Dial-u, povjesničaru iz plemena Lumbee, Croatani i Englezi su sudjelovali u stvaranju današnjih Lumbee Indijanaca.

Američki znanstvenici Dr. Paul Heinegg i Dr. Virginia E. Demarce su iznjeli teoriju u svojoj knjizi Free African Americans , utemeljenu na genaološkim dokumentima i drugim dokazima , da Croatani , odnosno današnji Lumbee uopće nisu indijanci , nego su mulatskog ( mješanog crnačkog i bjelačkog ) porijekla.

Članak iz 1872. u New York Herald-u govori o okrugu Robeson u kojemu živi većina Lumbee-a ( od 1885 do 1911. nazivanih Croatan) kao o "Mulatskom Kapitolu". Također popis stanovništva iz kolonijalnog vremena govori da je stanovništvo okruga Robeson ( tada Bladen ) "sve mulatsko i crnačko , bez indijanaca" ("is all Mulatto and Negro, No Indians".)

 

 

Tobacco Etymology

The English word "tobacco" originates from the Spanish and Portuguese word "tabaco". The precise origin of this word is disputed, but it is generally thought to have derived at least in part, from Taino, the Arawakan language of the Caribbean. In Taino, it was said to mean either a roll of tobacco leaves (according to Bartolomé de las Casas, 1552) or to tabago, a kind of L-shaped pipe used for sniffing tobacco smoke (according to Oviedo; with the leaves themselves being referred to as cohiba).

However, perhaps coincidentally, similar words in Spanish, Portuguese and Italian were used from 1410 to define medicinal herbs believed to have originated from the Arabic طُبّاق ṭubbāq (also طُباق ṭubāq), a word reportedly dating to the 9th century, as a name for various herbs.

Tabak Family History

Jewish (Ashkenazic): metonymic occupational name for a seller of tobacco, from German Tabak, Yiddish and Ukrainian tabik (all ultimately from Spanish tabaco, a word of Caribbean origin). Tobacco was introduced to Europe in the 16th century. Turkish: occupational name for a tanner, Turkish tabak.

Source: Dictionary of American Family Names ©2013, Oxford University Press

 

Toebak/Tabak, family name

TABAK, TABAC, TABACK, TOBACK

to Tabak, the German term for "tobacco". Quite a few Jews in Europe earned their living as tobacconists and adopted the term to describe their trade as their family name; Tabaksmann in German, Tabachnik in Russian, and Tabacznik in Polish. The Polish suffix "-ow", and the Russian "-ov" and its Westernized spelling variants "-of" and "-off", were added in certain cases to Tabac, forming names such as Tabacof, Tabacow and Tabakoff, all of them meaning "son of". The variants Tabakin and Tobakin were current in Lithuania. Another name based on the tobacco trade is Knaster, the German word for "cheap tobacco". Knaster is documented as a Jewish family name in the 18th century with Itzhak Knaster of Schwerin, Mecklenburg, Germany who is mentioned as a tobacconist in 1769.

Distinguished bearers of the Jewish family name Tabak include the Hungarian scholar, Solomon Leib Tabak (1832-1908); the 20th century Romanian-born American rabbi, Israel Tabak, and the 20th century Polish-born Israeli educator, Daniel Tabak.

Historical background

Until the late 20th century, the use of tobacco for smoking and in the form of snuff was common among Jews. It is asserted that a Jew named Luis de Torres, who accompanied Christopher Columbus on his expedition in 1492, settled in Cuba, learned the use of tobacco, and introduced it into Europe. From this time Jews were connected with the trade in tobacco, one of the most important in early American history (M. J. Kohler, in Publ. Am. Jew. Hist. Soc. x. 52)

 

Dirck Toebak - Netherlands

estimated before 1647

Dirck Toebak
Gender: Male
Birth: estimated before 1647
Immediate Family: Father of Pieter Toebak

Pieter Toebak
Gender: Male
Birth: estimated between 1587 and 1647
Immediate Family: Son of Dirck Toebak. Father of Adriaen Toebak

Adriaen Toebak
Gender: Male
Birth: 1652
Immediate Family: Son of Pieter Toebak. Husband of Aaltje Elten. Father of Peter Toebak; Peter Toebak; Maria Toebak; Joannes Toebak; Marij Toebak and 2 others

Werff Toebak
Gender: Male
Birth: June 1681, Hilversum, Hilversum, Noord-Holland, Netherlands
Immediate Family: Son of Adriaen Toebak and Aaltje Elten. Husband of Niesje. Father of Cornelis Toebak. Brother of Peter Toebak; Peter Toebak; Maria Toebak; Joannes Toebak; Marij Toebak and 1 other

Cornelis Toebak
Gender: Male
Birth: October 1712, Hilversum, Hilversum, Noord-Holland, Netherlands
Death: February 11, 1767 (54), Hilversum, Hilversum, Noord-Holland, Netherlands
Immediate Family: Son of Werff Toebak and Niesje. Husband of Klaesie Decker. Father of Nicolaus Tabak and Werf Toebak

Werf Toebak
Gender: Male
Birth: estimated between 1717 and 1775
Immediate Family: Son of Cornelis Toebak and Klaesie Decker. Husband of Meijnse Bollebakker. Father of Jan Tabak. Brother of Nicolaus Tabak

Jan Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1740 and 1800
Immediate Family: Son of Werf Toebak and Meijnse Bollebakker. Husband of Dirkje Bollebakker. Father of Elbert Tabak; Cornelis Tabak and Willemijntje Tabak

Elbert Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1804, Hilversum, Hilversum, Noord-Holland, Netherlands
Death: November 27, 1841 (33-41), Hilversum, Hilversum, Noord-Holland, Netherlands
Immediate Family: Son of Jan Tabak and Dirkje Bollebakker. Husband of Alida Ootje Brouwer. Father of Jan Tabak. Brother of Cornelis Tabak and Willemijntje Tabak

  • Toebak wordt gemakt van de bloarn van de toebaksplante Nicotinia tabacum. De gedrôogde bloarn ku je rolln in sigarn of versnippern vo sigrettn.

Berend Jacobs Tabak - Netherlands

estimated between 1721 and 1841

Berend Jacobs Tabak
Birthdate: estimated between 1721 and 1841
Death:
Immediate Family: Husband of Klaaske Leulfs van der Molen. Father of Hillegien Tabak

Hillegien Tabak
Gender: Female
Birth: estimated between 1817 and 1875, Uithuizen, Eemsmond, Groningen, Netherlands
Death: February 09, 1886, Usquert, Eemsmond, Groningen, Netherlands
Immediate Family: Daughter of Berend Jacobs Tabak and Klaaske Leulfs van der Molen. Wife of Jan Tempel. Mother of Jakob Tempel; Klaaske Tempel; Geertruid Tempel; Jan Tempel and Gerhard Tempel


Jan Jacobs Tabak - Netherlands

estimated between 1736 and 1794

Jan Jacobs Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1736 and 1794
Immediate Family: Husband of Geertje Jans Kamer. Father of Koop Jans Tabak and Jacob Jans Tabak

Jacob Jans Tabak
Gender: Male
Birth: November 22, 1795, Havelte, Westerveld, Drenthe, Netherlands
Death:   March 04, 1848 (52), Uffelte, Westerveld, Drenthe, Netherlands
Immediate Family: Son of Jan Jacobs Tabak and Geertje Jans Kamer. Husband of Jantje Jans Remmelts. Father of Jan Tabak. Brother of Koop Jans Tabak


Egbert Tabak - Netherlands

estimated between 1768 and 1828

Egbert Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1768 and 1828
Immediate Family: Husband of Reintje Hanekamp. Father of Arltje Tabak

Arltje Tabak
Gender: Female
Birth: November 10, 1833, Heerde, Heerde, Gelderland, Netherlands
Death: December 10, 1911 (78), Heerde, Heerde, Gelderland, Netherlands
Immediate Family: Daughter of Egbert Tabak and Reintje Hanekamp. Wife of TIjmen Brummel. Mother of Dries Brummel; Egbert Brummel; Annigje Brummel; Reintje Mulder; Albert Brummel and 6 others


Egbert Tabak - Netherlands

estimated between 1776 and 1836

Egbert Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1776 and 1836
Immediate Family: Husband of Gerritje Hanekamp. Father of Gerrit Willem Tabak

Gerrit Willem Tabak
Gender: Male
Birth: October 30, 1841, Heerde, Heerde, Gelderland, Netherlands
Immediate Family: Son of Egbert Tabak and Gerritje Hanekamp. Husband of Heintje Bunte and Hendrikje IJzerman. Father of Hendrik Tabak; Reintje Tabak and Hendrik Tabak

Hendrik Tabak
Gender: Male
Birth: January 15, 1871, Heerde, Heerde, Gelderland, Netherlands
Death: January 01, 1898 (26), Heerde, Heerde, Gelderland, Netherlands
Immediate Family: Son of Gerrit Willem Tabak and Hendrikje IJzerman. Husband of Alberdina de Groot. Father of Hendrika Johanna Tabak; Jan Tabak and Hendrikje Tabak. Half brother of Hendrik Tabak and Reintje Tabak

Ashkenazi Jews, Tabak

טאבאק Tabak - Poland, Romania

circa 1760

Unknown Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1760
Death: circa 1840 (72-88)
Immediate Family: Husband of Mrs. Unknown Tabak. Father of Yaakov Tabak and Unknown 2nd Tabak

Yaakov Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1789, Poland
Death: 1877 (84-92)
Immediate Family: Son of Unknown Tabak and Mrs. Unknown Tabak. Husband of Mother Tabak. Father of Pesach Zvi Tabak; Eliezer Nissan Tabak; Yehuda Alexander Tabak; Meir Zelig Tabak; Daughter Unknown Levi and 1 other. Brother of Unknown 2nd Tabak

Pesach Zvi Tabak
Hebrew: Pesach Zvi Tabak, פסח צבי טאבאק
Gender: Male
Birth: 1806, Sighetu Marmației, Maramureș, Romania
Death: December 14, 1871 (65), Sighetu Marmației, Maramureș, Romania
Immediate Family: Son of Yaakov Tabak and Mother Tabak. Husband of Chana Tabak. Father of Gaon Shlomo Yehuda Tabak "Erech Shai"; Yehoshua Tabak; Tzipora Basch; Eliyahu Tabak; Boruch Tabak and 4 others. Brother of Eliezer Nissan Tabak; Yehuda Alexander Tabak; Meir Zelig Tabak; Daughter Unknown Levi and ? Tabak

Shlomo Yehuda Tabak

Hebrew: Shlomo Yehuda Tabak, [שלמה יהודה טאבאק [ערך ש''י
Gender: Male
Birth: circa 1832, Sighetu Marmației, Maramureș, Romania
Death: December 16, 1907 (71-79), Sighetu Marmaţiei, Romanija
Place of Burial: Sighetu Marmatiei, Maramureș County, Romania
Immediate Family: Son of Pesach Zvi Tabak and Chana Tabak. Husband of Szasze Tabak and Tzivya צילה Tabak. Father of Meir Dovid Tabak; Leah Tabak; Mordecai Tabak; Sholom Tabak; Haim Tabak and 9 others. Brother of Yehoshua Tabak; Tzipora Basch; Eliyahu Tabak; Boruch Tabak; Efraim Tabak and 3 others

Meir Dovid Tabak

Hebrew: Meir Dovid Tabak, מאיר דוד טאבאק
Gender: Male
Birth: 1857
Death: March 25, 1936 (79), Sigeth, Europe, Maramures, Romania
Immediate Family: Son of Gaon Shlomo Yehuda Tabak "Erech Shai" and Tzivya צילה Tabak. Husband of Seril Tabak. Father of Hillel Tabak; Alta Chana Yuta Moskowitz; Yehoshua Tabak; Yitzchok Tabak; Pesach Tabak and 2 others. Brother of Leah Tabak; Mordecai Tabak; Sholom Tabak; Haim Tabak; Menachem Dovid Tabak and 8 others

Yitzchok Tabak
Hebrew: יצחק טאבאק
Gender: Male
Birth: estimated between 1865 and 1909, Săcele, Brașov, Romania
Death: September 25, 1939, Satu Mare, Satu Mare, Romania
Place of Burial:  Cimitirul Evreiesc Register # 2457 Alpha #316, Sighetu Marmației, Maramureș, Romania
Immediate Family: Son of Meir Dovid Tabak and Seril Tabak. Husband of Tzipora Tabak. Father of Ben Tzion Tabak; Esther Titinero; Shlomo Leib Tabak; Sara Alte Moskowitz; Helen Strohli Perl and 2 others. Brother of Hillel Tabak; Alta Chana Yuta Moskowitz; Yehoshua Tabak; Pesach Tabak; Tzvi Tabak and 1 other

Helen Strohli Perl (Tabak)

Hebrew: Helen Strohli Perl (Tabak), חיה צביה טאבאק
Gender: Female
Birth: December 25, 1899, Bocicoiu Mare, Maramureș, Romania
Death: March 03, 1986 (86)
Place of Burial:  Mt. Hebron Cemetery, NY, Chevra Anshe Marmaros Block 62, Section G-I, Flushing, NY
Immediate Family: Daughter of Yitzchok Tabak and Tzipora Tabak. Wife of Eugene Strohli and Morris Perl. Mother of Livia Slater. Sister of Ben Tzion Tabak; Esther Titinero; Shlomo Leib Tabak; Sara Alte Moskowitz; Cherni Nisel Stauber and 1 other

  • טאבאק duhan

Tabak - Poland

circa 1799

Unknown 2nd Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1799, Europe, Galicia, Poland
Death: circa 1870 (63-79)
Immediate Family: Son of Unknown Tabak and Mrs. Unknown Tabak. Husband of Mrs. Unknown 2nd Tabak Tabak. Father of Shlomo Shimon Tabak and Mordechai Tabak. Brother of Yaakov Tabak

Shlomo Shimon Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1820
Death:   circa 1852 (24-40)
Immediate Family: Son of Unknown 2nd Tabak and Mrs. Unknown 2nd Tabak Tabak. Husband of Malka "Mollie" "Lee" Tabak. Father of Herschel Harris Tabak; Jacob Leib Yankel Louis Tabak; Todel L Tabak; Meyer Tabak; Gdala George Tabak and 2 others. Brother of Mordechai Tabak

Jacob Leib Yankel / Louis Jacob (?) Tabak
Gender: Male
Birth: circa 1845
Death: before 1900
Immediate Family: Son of Shlomo Shimon Tabak and Malka "Mollie" "Lee" Tabak. Husband of Chia Frume "Ida" Tabak. Father of Dora Goldberg; Anna Tabak Binn; Sophie Tabak Silverstein; Goldie Tabak and Lena Bernfield. Brother of Herschel Harris Tabak; Todel L Tabak; Meyer Tabak; Gdala George Tabak; Shlomo Tabak and 1 other


Grzegorz Tabak

estimated between 1825 and 1885

Grzegorz Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1825 and 1885
Immediate Family: Husband of Józefa Tabak. Father of Henryk Roman Tabak; Lucyna Tabak; Ferdynand Tabak; Cecylia Czermińska and Albin Tabak

Henryk Roman Tabak
Gender: Male
Birth: 1890
Immediate Family: Son of Grzegorz Tabak and Józefa Tabak
Husband of Stanisława Tabak. Father of Eugenia Celejewska. Brother of Lucyna Tabak; Ferdynand Tabak; Cecylia Czermińska and Albin Tabak


Fayvish Tabak - Romania, Hungary

estimated between 1853 and 1913

Fayvish Tabak

Gender: Male
Birth: estimated between 1853 and 1913
Immediate Family: Husband of ?? Tabak and Gitel Tabak. Father of Meshulem Tabak; Simon Tabak; Pnina (Peki), Pepi Gottdank; Miriam Tabak; Khanye Tabak and 4 others

Gitel Tabak (Lebovits)
Gender: Female
Birth: September 07, 1884, Sighetu Marmației, Maramureș, Romania
Death: 1944 (59) (Mengele)
Immediate Family: Daughter of Mozes Lebovits and Eszter Lebovits. Wife of Saja Rozenthal and Fayvish Tabak. Mother of Hersh Leib Rozenthal; Pnina (Peki), Pepi Gottdank; Miriam Tabak; Khanye Tabak; Moshe Tabak and 3 others. Sister of Sprincza Basch; Reziel Lebovits; Hersch Leb Lebovits; Dina Schwartz; Anton Ovede Lebovits and 10 others

Pnina (Peki), Pepi Gottdank (Tabak)

Gender: Female
Birth: October 02, 1917, Budapest, Budapest, Budapest, Hungary
Death: April 05, 1971 (53), Miami-Dade, Florida, United States (Neurological damage from Nazi beatings)
Place of Burial:  Miami, Miami-Dade, Florida, United States
Immediate Family: Daughter of Fayvish Tabak and Gitel Tabak. Wife of Israel Gottdank. Mother of Miriam Gottdank Isaacs. Sister of Miriam Tabak; Khanye Tabak; Moshe Tabak; Mindl Tabak; Rayzl Tabak and 1 other. Half sister of Hersh Leib Rozenthal; Meshulem Tabak and Simon Tabak


Hersch Tsvi Tabak - Poland, Czechoslovakia

estimated between 1854 and 1914

Hersch Tsvi Tabak
Gender: Male
Birth: estimated between 1854 and 1914
Death: Holocaust
Place of Burial: Auschwitz, Poland
Immediate Family: Husband of <private> Tabak. Father of Eugene Tabak; <private> Tabak; <private> Tabak; <private> Tabak and <private> Tabak

Eugene Tabak
Gender: Male
Birth: July 02, 1919, Solotvina, Czechoslovakia
Death: October 17, 2011 (92)
Place of Burial: Eden Memorial Park, Mission Hills, Los Angeles, CA, United States
Immediate Family: Son of Hersch Tsvi Tabak and <private> Tabak. Husband of Helen Tabak. Father of Ellie Frances Ross; Linda Lichtner and Michael Howard Tabak. Brother of <private> Tabak; <private> Tabak; <private> Tabak and <private> Tabak


Tabak - Vlaji

Prezime Tabak u modernoj Hrvatskoj

Prezime Tabak u pravilu u Hrvatskoj nose Hrvati, većim dijelom iz okolice Sinja, a vrlo rijetko i Bošnjaci (iz Podrinja, BiH). U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u okolici Sinja i u Gradu Splitu. U Kamensku u okolici Sinja svaki šesti stanovnik prezivao se Tabak.

Spominjanja u izvorima

U izvorima do sada obrađenim u projektu Acta Croatica, ime se spominje preko deset puta, a prvi put 1906. godine u izvoru Ljetopis društva Svetog Jeronima..

Tabak - Vlaji iz Biska

Kuću u kojoj se rodilo najviše dice od dva Brata! Petra i Mate Tabaka! 21 dite!.. Tabaci su iz Vareša u Bih,.. u potrazi poradi vode za stoku... u 17 stoljeću došli do Brela! Di se zadržavaju oko 15ak godina... i kad ponestaje vode u Brelima! Naravno za stoku kreću prema Cetini i ostaju u Bisku sve do danas... Kuća je u 2. svijetskom ratu izgorila te su dica jedvo spašena iz kuće... Početa je gradit se 1929-1935 godine... Izgorila je 1942 godine... te taj šta ju je zapalija je rekao "Gori Tabakova Vila! Na dva Boja"... Petar Tabak (Periša) i Žena Pera rođ. Simunić su imali dicu! Mirko, Ana, Božo (Đuro), Dane, Ika, Jozo, Ante, Pera, Luka, Luca... Mate Tabak i žena mu Cvita rođ.Vuković su imali dicu... Marija, Marko, Neda, Branka, Duško, Kata, Iva, Anđa, Ana, Jozo, Pera... Danas ih ima po cilomu svitu... Najviše u Splitu a najmanje u Bisku di živi Ante Tabak pok Luke sa obitelji... a ovi nabrojeni tu su svi rođeni!

  • Vlaška cura kuva kruva, vlaški zete dužan si mi dvi gazete..

 

Stare fotografije, kutijice, lule, preše, avani - turistički suveniri

Austro-ugarska je u Zagori i Hercegovini itekako brinula o uzgoju i obradi duhana kao o iznimno značajnoj poljoprivredno-industrijskoj djelatnosti, o čemu i danas svjedoče dobro uščuvane kamene zgrade na tom području, te muzejski eksponati. Od imotskog duhana radile su se i ministarske cigarete za Bečki i Njemački dvor

Država je nekoć imala glavnu riječ u proizvodnji duhana, posebice Austro-Ugarska koja je strogo vodila računa gdje se duhan mogao saditi te u kojim količinama. Koliko je ta bivša država brinula o duhanu, i kao značajnoj poljoprivrednoj djelatnostiu Zagori i Hercegovini, i danas svjedoče dobro uščuvane kamene zgrade za otkup duhana, odnosno duhanske stanice i skladišta, primjerice u Sinju, Imotskom, Vrgorcu..., prenamijenjene u ine svrhe. U nekima od njih su postavljeni etno-zbirke i muzeji o povijesti uzgoja duhana na tom prostoru gdje su izložene i stare fotografije spomenutih zgrada, lule od različita materijala, preše i avani, kutije, pribor, kantari... i kao turistički suveniri. Najstariji pušači ističu kako je bila nadaleko poznata kvaliteta imotskog i hercegovačkog duhana, koji se obilno uzgajao i na vrgoračkom i sinjskom području.

Kamene zgrade u Imotskom... kao svjedoci duhanskih stanica iz doba Austrije

Dokumenti iz Dubrovačkog arhiva svjedoče kako su Dubrovčani uveli monopol na duhansku proizvodnju još u 18. stoljeću odnosno 1776. godine ustanovivši kako se duhan krijumčario s područja Dalmacije i Hercegovine, te da se taj proizvod unosio u njihov grad i tamo prodavao. Taj podatak govori kako se duhan u Zagori i Hercegovini uzgajao i proizvodio i prije no što je Austrija zavladala tim prostorima. Ali nije isključena mogućnost da su kulturu uzgoja duhana donijet u te krajeve Mlečani pod čijom je vlašću tada bila Dalmacija. Zapisano je kako je Austrija primjerice na imotskom području počela saditi duhan 1884. Četiri godine poslije (1888.) u Imotskom je izgrađeno prvo skladište duhana kako bi, nakon nekoliko godina, bilo podignuto drugo, treće i četvrto skladište – sve kamene zgrade. Istodobno je izgrađena još jedna kamena zgrada u kojoj su bili smješteni uredi, kao i zgrada u kojoj je nedavno, nakon što je obnovljena i prilagođena, smješten Zavičajni muzej Grada Imotskog. Riječ je o čvrstoj zgradi koja je prvotno bila namijenjena za menzu odnosno restoran za radnike koji su bili zaposleni u tamošnjoj duhanskoj industriji. To nam je ovih dana potvrdila i prof. Snježana Tonković, bivša ravnateljica Zavičajnog muzeja Grada Imotskog, koja je godinama proučavala i istraživala uzgoj i obradu duhana u Gradu na Gori i okolici.

"Prema podatku od 1903. u skladištima duhana u Imotskom je bilo zaposleno 250 ljudi, od kojih 180 žena i 70 muškaraca. Otkupna duhanska stanica je u tom gradu bila najpoznatija u Dalmaciji, dok je istodobno u Rovinju u doba Austrije radila tvornica duhana, u kojoj je bilo zaposleno 500 radnika. U obiteljima koje su se na imotskom području bavile uzgojem i obradom duhana bilo je zaposleno znatno više ljudi što je bilo iznimno veliko za gospodarski nerazvijeno imotsko područje. Najvećim dijelom su bili sezonci koji su radili kad bi bilo najviše posla, u razdoblju od 1. studenoga do 15. siječnja, kad bi se vršio otkup duhana imotskoj duhanskoj stanici. To je Imoćanima značilo mnogo nakon što je ustanovljeno kako je kvaliteta duhana, proizvedenog u njihovu podneblju, bila izvanredne kvalitete. Zato je Austrija najprije odabrala imotski kraj za sadnju i obradu duhana koji se u to vrijeme najviše sadio u brdskim oazama (škrapama, dolcima...), zatim u Imotskom polju. Duhan je bio dosta kvalitetan makar su proizvođače često pogađale ljetne suše i tuče. Bilo je teško osigurati dostatne količine vode za zalijevanje jer bi bunari presušili za kišnicu. Duhan se poslije sadio i u Imotskom polju koji nije bio tako kvalitetan, objašnjava prof. Snježana Tonković.

Od imotskog duhana iz brdskih oaza proizvodile su se i ministarske cigarete

Također je zapisano kako je u doba Austrije baš imotski duhan iz brdskih oaza bio izvrsne kvalitete, a od njega su se radile tzv. ministarske cigaretekoje su bile namijenjene isključivo za Bečki i Njemački dvor. Te su se cigarete proizvodile po recepturi škije koja se na imotskom području i susjednoj Hercegovini tradicionalno pušila i kriomice prodavala. U analima duhanske industrije, veli prof. Tonković, zabilježeno je kako se duhan u doba Austrije dobro plaćao, a proizvođači su dobivali gotov novac, uglavnom u kovanicama, odmah po njegovoj isporuci. Inače, Austrija je bila uvela monopol radi sprječavanja šverca duhana, škije i cigareta. Ali je šverc duhana u vrijeme stare Jugoslavije bio jako uznapredovao iako su i tada postojale iznimno velike represije.

"Naime u vrijeme stare Jugoslavije duhan se loše plaćao, odnosno nije bio na cijeni, pogotovo ne onda kad je imotski duhan bio uvršten u nižu kategoriju, dok je u doba Austrije uvijek bio ocijenjen prvom "A" kategorijom, dakle najboljim, najkvalitetnijim duhanom. Ali u doba stare Jugoslavije iz političkih razloga imotski je duhan bio svrstan u nekakvu drugu, odnosno nižu "B" kategoriju. Tako mu je cijena bila znatno manja, a i iznosi koje su proizvođači duhana trebali dobiti za otkupljeni duhan uvelike su izostajali, nisu redovito isplaćivani. Zato su proizvođači duhana bili ogorčeni buneći se često, pa je u Imotskom 1924. zabilježena do tada još nezapamćena pobuna duhanara kad se oko 4000 ljudi okupilo protestirajući protiv niskih cijena otkupa duhana s imotskog područja. Udruženje duhanara je sastavilo troškovnik proizvodnih cijena duhana. Tako su prema njihovu proračunu troškovi za proizvodnji jednog kilograma duhana iznosili 74,39 krune", navodi prof. Tonković.

Godine 1924. u Imotskom nezapamćena pobuna oko 4000 duhanara

Zanimljivi su i pučki običaji koji su na imotskom području pratili uzgoj, obradu i otkup duhana. Narod je tom prigodom i pjevao kroz gangu poput ovih stihova: "Koliko je u godini dana, uvijek ima posla za duhana". Od momenta kad bi dobili sjeme i kad bi ga posijali u klijalištima, rasadima, zatim vrijeme do njegova nasada dok bi se preoblikovao u biljku i poslije kad bi se taj duhan brao, sazrijevao i podbirao, morao bi se donositi doma. Nizao bi se iglom na tvrdi konac od konoplje te bi se razgrtao u prikladnu prostoru, obično u dvorištima ili pak negdje u potkrovlju kuće. Dok bi se sušio, duhan se nije izlagao sunčanoj strani, nego u sjeni, na zraku. Ako bi se duhan sušio u dvorištu na otvorenome, morao bi se čuvati od nevremena, jer bi samo jedna kiša mogla uništiti cijeli urod i trud. Duhan se, nakon sušenja, sklanjao na sigurno mjesto no zatim se, kad bi malo omekšao, ujesen listao potom pačio i to su radile cijele obitelji - odrasli i djeca. Jer, duhan zahtijeva puno ruku.

"To je mukotrpan posao jer se svaki list na koljenu listao, ravnao, pozorno razvlačio, rukama se naprosto 'glačao'. Ni jedan list se nije smio oštetiti, a svako listanje se obavljalo u društvu u čemu je sudjelovalo više obitelji, najčešće noću po nekoliko sati uz petrolejku. Zatim bi, poslije nekoliko dana, uslijedilo pačenje i vezanje duhana u "patke" (kitice) - sve po veličini i boji. Tako bi se više listova skupljeno i svezalo u kiticu koja se zvala "patka", a vezala bi se čvrstom tankom komušinom kukuruza. Obično bi se stavljale između dva drvena okvira i čvrsto bi se zavezale, te su tako bile spremne za transport. Otkup je obično počinjao u studenome i to je bio najsvečaniji dan u životu svih duhanara. Jer, oni su tada svi u koloni odlazili prema duhanskoj stanici Dogani u Imotskom gdje su predavali svoj duhan te za to odmah dobivali novac", ističe prof. Snježana Tonković.

Takozvani dug do vage imotskih duhanara

Ona također iznosi još jednu zanimljivost koja je vezana za uzgoj i obradu duhana. Kaže kako se u narodu spominjao "dug do vage". No riječ je o dugu koji su duhanari, njihove obitelji, stvarali kupujući razne namirnice u trgovaca, sve ono što bi im bilo potrebno za kućanstvo. Trgovci bi zapisali u svoje knjige "dug do vage" i znali kako će kupci taj svoj dug vratiti čim dobiju novac od prodana duhana na dan vaganja. Tako je bilo svake godine zato što je Austrija, i što se tiče plaćanja, bila redovita te se toga ustrajno pridržavala. Novac je uvijek bio siguran, ali se poslije Austrije takvo što nikad više nije ponovilo, dodaje prof. Snježana Tonković, pogotovo ne u doba stare Jugoslavije kada su isplate proizvođačima duhana bila znatno niža i nesigurna. Kad bi duhanari dobili svoj novac, to bi svaki put bio događaj u njihovu životu, tim više što tada seljak nikad ništa nije mogao dobiti za gotov novac zato što bi se u to doba uvijek nešto trampilo. No dobiti gotov novac uistinu je bila velika stvar za ondašnje proizvođače duhana i njihova kućanstva. Oni bi odmah najprije platili svoj dug trgovcima, zatim bi platili porez i podmirili slične obveze te im nikad ne bi ostalo puno za svakodnevni život. Zatim bi se opet iz godine u godinu nastavljao "dug do vage".

"Austrija je imala monopol na proizvodnju duhana u Hrvatskoj, od 1891. godine. Svaki proizvođač duhana je na svom duhaništu morao istaknuti tablu sa svojim imenom i prezimenom, nazivom duhaništa i brojem zasađenih strukova duhana na parceli. Broj zasađenih strukova duhana morao je odgovarati broju napisanom na tabli i morao se slagati s brojem koji je ugovoren s duhanskom stanicom. Brojenje odnosno "stimavanje" strukova duhana obavljalo se svake godine oko sv. Ante, a to su činili procjenitelji i brojači obilazeći njive. Oni su brojili i procjenjivali količinu i veličinu strukova duhana u svakog proizvođača. Procjenitelj je također morao utvrditi koliko će kilograma duhana biti na parceli, a to bi učinio tako što bi uzeo najveći list iz sredine stabljike, dakako i najmanji list, onaj "podvršak". Tako bi pomnožio, zbrojio i podijelio te izvagao i dobio bi određenu količinu za proizvođača, koju bi morao donijeti na vagu u kilogramima. Ako bi se pak dogodilo da vlasnik ne bi mogao donijeti zaduženu količinu duhana na vagu, bio bi primoran negdje kupiti duhan od nekog duhanara koji bi imao višak duhana. U svakom slučaju, svaki je proizvođač u stanicu morao donijeti onoliko duhana koliko je bio zadužen prema tabeli na parceli. Unatoč teškim uvjetima rada oko proizvodnje duhana i otkupa, imotska kućanstva su uzgajala duhan, koji su razdoblje Austrije dugo zadržali u sjećanju kao "vrijeme dobrih dana". Nakon Austrije, nikad se više nije ponovila takva niti slična situacija s otkupom i isplatom duhana u imotskoj duhanskoj stanici", tvrdi prof. Snježana Tonković.

Sjećanje na vrijeme dobrih dana iz doba Austro-Ugarske

Ističe kako je krijumčarenje duhana počelo u doba Jugoslavije kad isplate otkupljenog duhana nisu bile tako redovite, iako su bile gotovo simbolične, a i neimaština je bila neočekivano velika kao odraz siromaštva. Zato su ljudi morali krijumčariti duhanom iako su za njih bile predviđene posve drastične mjere. Kontrolu nad duhanarimadanonoćno su vršili financikoji su bili čak i naoružani te su imali zakonsko pravo i oružje koristiti nad krijumčarima. Financi, baš kao i žandari, bili su najomraženiji ljudi na imotskom području, pogotovo što bi dolazili iz drugih krajeva, jer se tim poslom nikad nisu bavili domaći ljudi. Njihovi su postupci stvarali otpor i česte pobune među duhanarima pa se duhan krijumčario i više nego što bi se možda očekivalo. Ali nekim krijumčarima financi i žandari nikad nisu mogli ući u trag.

Inače, poznate su drastične kazne za osobe koje su posjedovale duhan, čak i lulu ako bi im ju našli u džepu, u zubima... - bili su strogo kažnjavani. Naime, oni koji su posjedovali duhan, čak i lulu, i ako bi u kući vlasnika našli samo kilogram duhana, sve bi im oduzeli i vlasnike kaznili. Teške su represije vršene nad proizvođačima duhana, posebice nad krijumčarima, a kako su žandari bili nagrađivani po učinku, oni su provjeravali i nevine ljude te tako stjecali i veće plaće u staroj Jugoslaviji, a imali su i bolji položaj – lakše i brže su mogli napredovati. Dobivali su pohvale, nagrade, promaknuća, imali su bolji položaj. Tako su se i komisije, kad bi se otkupljivao duhan, natjecale koje će od njih što više sniziti njegovu cijenu i što manje platiti proizvođačima. Tako su napredovali u svojim službama. Imoćani su morali krijumčariti duhan jer su u protivnom gladovali i bili osuđeni na umiranje. I unatoč žestokim zatvorskim i novčanim kaznama, oni su se morali baviti krijumčarenjem jer im je to bio jedini način da prežive. Krijumčari su se uglavnom kretali u skupinama odlazeći prema moru preko biokovskih prijevoja spuštajući se uglavnom u Makarsku, zatim putovali prema Dubrovniku i otocima. Išli su i prema Splitu i Zadru gdje bi prodavali duhan. Kretali su se isključivo noću, nikako istim stazama, bili su odlično organizirani, povezani, obaviješteni. Odlično su se snalazili na terenu i rijetko kad bi upali u postavljene zamke žandara. Za novac koji bi dobili za prodani duhan kupovali su i papir, tzv. kartine koje su prodavali u svom kraju.

Dobro organizirani krijumčari duhana izmicali nadzoru i financa žandarmerije

"Kako su žandari i financi bili naoružani, oružje su mogli upotrijebiti na krijumčare. To se nažalost često i događalo, dolazilo je do međusobnog oružanog sukoba, pa su to opjevali i u gangi, o čemu najbolje govore stihovi: 'Znaš li pobro kad smo duvan vukli, iz pušaka sa žandarima se tukli' ili 'Dva su moja poginula brata, noseć duvan kroz Sovića vrata'. Žandari su imali i dalekozore, a zimi i skije kad bi snijeg pokrio Biokovo; nadzirali su, motrili krijumčare tako da im ni ptica nije mogla pobjeći. Onaj tko se u imotskom kraju nije bavio krijumčarenjem duhana, nije mogao nikako preživjeti. Njima je duhan ipak pomogao u gospodarskom smislu, a kamo sreće da je Austrija imala više sluha te da je podigla tvornicu duhana u Imotskom. Iseljavanja ljudi s tog područja ne bi bilo toliko kakva su posebice zabilježena 20-ih i 30-ih godina tijekom dvadesetog stoljeća. Emigracije ljudi su u tom razdoblju s imotskog područja bile neočekivano velike i u prekooceanske zemlje, jer tadašnja država nije mogla prehraniti njihove obitelji. Imoćani su odlazili u potrazi za radom, trbuhom za kruhom, a u inozemstvu su ostajali desetljećima, od kojih se mnogi nikad nisu ni vratili na rodna ognjišta", zaključuje prof. Snježana Tonković.
Ustvrdila je kako je najteže emigracijsko razdoblje ljudi iz imotskog kraja bilo 20-ih godina XX. st. za vrijeme stare Jugoslavije kad su Imoćani gotovo sve obradive površine zemljišta zasadili duhanom, čak i cijelo Imotsko polje, zanemarivši vrtlarske i ratarske kulture – žitarice: pšenicu, kukuruz, ječam, raž. Tijekom tih godina bio je i jako loš otkup duhana pa su mnoga kućanstva doslovice gladovala jer nisu imala što jesti, a novca nisu imala kako bi kupili kruha. Zato su iz Zabiokovlja nastali neočekivano veliki i dugotrajni valovi iseljavanja u Ameriku, Australiju, Novi Zeland – u gospodarski razvijene države.

Autor: Nedjeljko Musulin

  Index